Jedna lekcija iz “FinCEN datoteka”

Jedna lekcija iz “FinCEN datoteka”

Kamil Kouba | 02. 10. 2020

Prije nekoliko dana Akademija je organizirala seminar na temu „Provedba mjera za otkrivanje sankcijskog elementa“. Seminar je bio vrlo uspješan, a za one od vas koji niste mogli prisustvovati, pokušat ću sažeti barem njegovu glavnu ideju koju smatram apsolutno ključnom.

Odmah na početku predavanja bilo je nemoguće ne dotaknuti se aktualnog slučaja curenja podataka koji se odnosi na obavijesti o sumnjivoj transakciji iz FinCEN-a, tzv. „FinCEN files“ barem u smislu kršenja ili zaobilaženja sankcija, stručno nazvanih mjerama za provedbu međunarodnih sankcija (u daljnjem tekstu „sankcije“). Unutar različitih tipologija pojedinačnih slučajeva iz „FinCEN files“ možemo vidjeti da su u složene lance bile uključene osobe ili subjekti protiv kojih su izrečene sankcije.

Za obveznike je utvrđena obveza uspostavljanja mehanizama i procesa otkrivanja ne samo pranja novca i financiranja terorizma, već i osoba i subjekata protiv kojih se primjenjuju sankcije.

Unutar EU se radi o primjeni sankcija koje proizlaze izravno iz primjenjivih

Ti se postupci dalje razvijaju u interpretativnim dokumentima Ureda za financijsku analitiku [1] i Češke narodne banke [2].

Između ostalog, interpretativni dokumenti pokazuju da većina obveznika uz zakonske zahtjeve primjenjuje i mjere SAD-a u obliku takozvanog popisa OFAC (Office of Foreign Assets Control – izgovor kratice može zavarati :). Osim toga se preporučuje da obveznici primjenjuju lokalne sankcijske popise ako značajnije uslužuju klijente iz drugih jurisdikcija gdje mogu postojati i drugi lokalno relevantni sankcijski popisi.

Približavamo se vragu skrivenom u detalju, a to je praktična provedba mjera odnosno postupaka koji će onemogućiti da se u portfelju naših klijenata nalazi subjekt sa sankcijskog popisa.

U slučaju fizičkih osoba provjere su u pravilu jednostavne. Ime i prezime se prema sankcijskim listama provjerava prilikom zasnivanja ugovornog odnosa i zatim za vrijeme njegova trajanja. Za pravne osobe situacija je znatno složenija jer gotovo eksponencijalno raste krug subjekata koje „moramo“ i „trebali bismo“ provjeriti nalaze li se na sankcijskom popisu.

Relevantno zakonodavstvo u Češkoj Republici nameće obvezu utvrđivanja vlasničke i upravljačke strukture pravnih osoba i osobe koja je na poziciji stvarnog vlasnika. To zapravo znači da se u slučaju vlasničke strukture mora identificirati čitav lanac tvrtki koji vode tzv. od klijenta sve do stvarnog vlasnika.

Ovdje nažalost nije definirano ništa drugo tako da je teoretski dovoljan samo naziv dotičnih tvrtki. Nije nužno utvrđivati podatke o sjedištu i slično. U slučaju upravljačke strukture misli se na osobe koje imaju odlučujući udio u njezinu upravljanju, odnosno na članove statutarnog tijela. Međutim, gore spomenuta metodološka uputa Ureda za financijsku analitiku proširuje obrazloženje u smislu da je dovoljno saznati članove statutarnog tijela samo do tzv. druge upravljačke razine, odnosno do razine vlasnika / matične tvrtke. Svatko sa iskustvom u otkrivanju gospodarskih zločina zna da kriminalci u pravilu skrivaju ključne osobe mnogo dublje u lancu pravnih osoba kako bi izbjegli otkrivanje pa i redovitu kontrolu.

Ako obveznici slijede spomenutu preporuku, zasigurno ne krše zakonski minimum. No, postupaju li oprezno? Zakon o pranju novca omogućava obveznicima postavljanje strožih pravila u okviru takozvanog instituta za procjenu rizika. Te se mjere mogu sastojati na primjer od toga da se od klijenata pravnih osoba zahtijevaju svi podaci o vlasničkoj strukturi i o svim članovima statutarnog tijela tvrtke u cijelom vlasničkom lancu, sve do stvarnog vlasnika – ako ga se može ustanoviti. Sve bi trebalo biti potkrijepljeno relevantnim dokumentima tvrtke, a ne pismenom izjavom. Podatke dobivene na ovaj način bi zatim odgovorna osoba trebala naknadno obrađivati po automatiziranoj osnovi i svaki dan, a najkasnije na dan ažuriranja relevantnih propisa o sankcijama, ih uspoređivati sa svojom bazom podataka klijenata po mogućnosti.

Ovo nije stopostotno rješenje, ali čak i to može potencijalnim počiniteljima otežati djelovanje te povećati vjerojatnost ranog otkrivanja sankcijskog elementa koji dovodi do obavijesti o sumnjivoj transakciji. Ako bi banke kojih se tiče „FinCEN files“ izvršavale svoje obveze izvan propisanih regulatorom, tj. razotkrivale bi veze i sjedišta tvrtki daleko iznad druge razine upravljanja, morale bi identificirati subjekte na koje se odnose sankcije.

[1]    Smjernica br. 1 – O primjeni međunarodnih sankcija u vezi s financiranjem terorizma; https://www.financnianalytickyurad.cz/download/FileUploadComponent-1750233108/1501584644_cs_120528-mp-fau-1-ft.pdf

  


Kamil Kouba

AML officer s više od 16 godina prakse u policiji u borbi protiv korupcije. S činom pukovnika vodio je poseban odjel koji je primao kaznene prijave Ureda za financijsku analitiku. Više puta je nagrađivan za borbu protiv pranja novca, djelovao je kao član pregovaračkog tima ČR u obrani donesenih AML mjera u Vijeću Europe u Strasbourgu. Već šest godina uspješno pruža usluge u privatnom sektoru širom spektra obveznika.