Kako se može dogoditi da jednoj od najsjajnijih zvijezda njemačkog tehnološkog sektora, vrhuncu u pružanja usluga u oblasti elektronskog platnog prometa i upravljanja financijskim rizicima, čija je vrijednost na frankfurtskoj burzi vrijednosnih papira [1] još u kolovozu 2018. dosezala ogroman iznos od 24,6 milijardi eura, nedostaje na računovodstvu oko 1,9 milijardi eura, a zatim završava u insolventnosti?
Uigrana ekipa
Iza svega tražite novac – a u slučaju Wirecarda [2] ova izreka vrijedi dvostruko. U ovoj priči u ulozi glavnog financijskog stratega nastupa Edo Kurniawan, ključna osoba odgovorna za računovodstvene operacije Wirecarda u azijsko-pacifičkoj regiji. Wirecard je nastojao dobiti dozvolu od središnje banke Hong Konga za proširenje svoje ponude financijskih usluga na kinesko tržište. Edo Kurniawan je ovome cilju trebao bitno doprinijeti. Mehanizam je izgledao otprilike ovako – paket novca napustio je banku u vlasništvu Wirecarda u Njemačkoj kako bi se nakon toga odrazio u bilanci nekoje od hongkonških podružnica, nakratko se zaustavio u računovodstvenim knjigama vanjskog „klijenta“ i konačno se vratio na račune Wirecarda u Indiji gdje je revizorima prikazan kao potpuno legitiman prinos. Ova praksa, koja uključuje svrhoviti prijenos novca između podružnica koji bi trebao izgledati kao stvarne poslovne transakcije, poznata je i pod nazivom „round tripping“. To se odvijalo tijekom nekoliko godina, i to uz znanje članova najvišeg vodstva centrale Wirecarda sa sjedištem u Münchenu.
Jan Marsalek, danas već bivši austrijski vrhunski menadžer s češkim korijenima, trenutno na Interpolovoj listi kao jedan od najtraženijih ljudi na svijetu – to je profil čovjeka čije se ime vjerojatno najčešće spominje u vezi s krahom Wirecarda. Strani mediji o Marsalku govore kao o čovjeku koji je živio nekoliko života, koji su odražavali njegove raznovrsne poslovne, ali i političke interese. Marsalek se često spominje na primjer u zbog veza s Rusijom i ruskom vojnom tajnom službom GRU. Možda ste primijetili da neki mediji spominju njegovu namjeru da unovači 15 tisuća plaćenika koji su, prema Marsalku trebali čuvati komercijalne projekte u Libiji, ali o planu njihove stvarne upotrebe može se samo nagađati. Nakon izbijanja računovodstvenog skandala Marsalek je navodno izjavio da će odletjeti u Manilu braniti interese Wirecarda. Cilj puta bio je otkriti kamo je, dovraga, nestao taj prokleti odnosno izgubljeni novac. Čak su i filipinski graničari trebali potvrditi njegov dolazak. Međutim, ova se verzija priče ubrzo pokazala lažnom kad je njemački ekonomski dnevnik Handelsblatt izvijestio da je Marsalek zapravo pobjegao iz Klagenfurta privatnim zrakoplovom, najprije u Talin, a zatim u bjeloruski Minsk. Sada se navodno skriva u Rusiji u blizini Moskve pod zaštitom ruskih tajnih službi. Njih vjerojatno neće prvenstveno zanimati novac, dok informacije svakako hoće.
I na kraju, capo di tutti capi, izvršni direktor Wirecarda Markus Braun. Teško je zamisliti da bi se ova priča odigravala bez sudjelovanja ovog čovjeka. Markus Braun poznat je kao čovjek doslovno opsjednut željom za uspjehom. Kad je vrijednost Wirecarda nedugo nakon zauzimanja mjesta u DAX-u 30 dosegla nevjerojatnih 24 milijarde eura, Markus Braun je u intervjuu za Handelsbatt izjavio da vidi potencijal da tržišna vrijednost u narednim godinama dosegne 100 milijardi eura. Njemačko nadzorno tijelo BaFin podnijelo je 14. srpnja optužni prijedlog tužiteljstvu u vezi s trgovanjem na temelju povlaštenih informacija (tzv. insider trading) [3] dionicama Wirecarda. Markus Braun je sada u pritvoru, a tržišna vrijednost Wirecarda je oko 2 milijarde. Markus Braun je sada u pritvoru, a tržišna vrijednost Wirecarda s kreće oko 2 milijarde.
Provjeravamo poslovne knjige
Možda sada s nevjericom odmahujete glavom na pitanje kako je uopće moguće da je sve to promaklo revizorima? Wirecard koristi od 2008. godine usluge revizije Ernst & Young GmbH. Prema revizorskom mišljenju, financijski izvještaji Wirecarda, uključujući i onaj iz 2018. godine, u svim značajnim aspektima pružaju istinit i pošten prikaz predmeta računovodstva u skladu sa zakonom i primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja, te su stoga označeni najboljom mogućom ocjenom “bezrezervno”. Ernst & Young GmbH odbio se potpisati tek pod financijski izvještaj za 2019. godinu. Wirecard je stoga zatražio reviziju od KPMG-a. A KPMG je krajem travnja izdao izvješće o reviziji u kojem navodi da ne može provjeriti novčani saldo u iznosu od jedne milijarde eura i izrazio sumnju u ispravnost stjecajnog računovodstva Wirecarda. Je li dakle došlo do pogreške na strani revizora koji je mogao i trebao otkriti nepravilnosti ranije? Trenutno se na ovo pitanje ne može pouzdano odgovoriti. U svakom slučaju, može se pretpostaviti da bi ranijem otkrivanju pomoglo kraće trajanje revizijskog angažmana obavljanog istim revizorom, odnosno uvođenje strožih pravila za obveznu rotaciju revizora. Preporučene postupke provođenja revizije spomenut ćemo u jednom od sljedećih članaka.
Tko sve je kriv?
Trenutno možemo odgovor samo predviđati tako da nam ne preostaje nego čekati da na vidjelo izađu nova saznanja. Međutim, dosad poznate činjenice upućuju na to da se radi o propustu pojedinca, a ne o sistemskom nedostatku u zakonodavnom okviru EU. Izneseni navodi uključuju, na primjer, neovlašteno predstavljanje sredstava na skrbničkim računima kao gotovinu tvrtke, stvaranje fiktivnog prihoda posredstvom sumnjivih transakcija, stvaranje fiktivne klijentele ili insider trading (trgovanje na temelju povlaštenih informacija) – ukratko, sve ono što bi nas moglo zanimati u vezi s pranjem novca.
I ne samo to, prema britanskom Financial Timesu, Wirecard je između ostalog trebao obrađivati transakcije za malteški internetski kasino Centurion Bet koji je prao novac za talijansku kriminalnu organizaciju Ndranghetu [4]. Njihova suradnja kao dva regulirana subjekta otvara cijeli niz drugih pitanja.
Mnogo pitanja, malo odgovora, odnosno dobar razlog da nastavite pratiti ovu temu.
[1] Od rujna 2018. Wirecard je dio prestižnog indeksa DAX 30 koji okuplja najuspješnije tvrtke na njemačkoj burzi (međutim, iz indeksa je isključen u kolovozu 2020. nakon što je u lipnju iste godine proglasio insolventnost).
[2] Wirecard se usredotočuje na pružanje usluga uglavnom na području elektroničkog plaćanja, tehnologija obrade plaćanja, izdavanja kreditnih kartica ili upravljanja financijskim rizicima.
[3] Insider trading (trgovanje na temelju povlaštenih informacija) je kazneno djelo u kojem subjekt neovlašteno koristi podatke koji u to vrijeme nisu javno dostupni u svrhu pribavljanja koristi sebi ili drugima.
[4] Više informacija o jednoj od najvećih, najmoćnijih i najrazgranatijih kriminalnih organizacija porijeklom iz Kalabrije možete pronaći na: https://www.investigace.cz/ndrangheta-nejmocnejsi-mafie-sveta/
Filip Novák se specijalizira za područje tržišta kapitala, fintecha, compliance i sprječavanja pranja novca. Na području tržišta kapitala je usredotočen na pravne i regulatorne aspekte pružanja financijskih usluga i kolektivnog ulaganja, ponude vrijednosnih papira i pristupa trgovanju na javnim tržištima. U području fintecha, compliance i sprečavanja pranja novca se usredotočuje prije svega na crowdfunding, wealthtech, compliance financijskih institucija i AML prijetnje povezane s kriptoaktivnim aktivnostima i uporabom novih tehnologija. Trenutno radi u Češkoj narodnoj banci kao stručnjak za regulaciju financijskih tržišta i međunarodnu suradnju. Prije dolaska u Češku narodnu banku obnašao je dužnost voditelja compliance i pravnog odjela licenciranog trgovca vrijednosnim papirima, a prethodno u odvjetničkom uredu HAVEL & PARTNERS.